Dubrovački vodovod
Dubrovačka Republika povjerila je u lipnju 1436. gradnju vodovoda od 12 kilometara udaljenog izvora u Šumetu do gradskih zidina dvojici majstora iz Napulja- Andreuzziu de Bulbitu i Onofriu di Giordano della Cava. Vodovod je građen na principu nagiba terena (slobodni pad), a njegova gradnja bila je iznimno zahtjevna jer polazna i završna točka vodovoda nisu bili velike visinske razlike. Prema ugovoru, vodovod je trebao biti završen u listopadu 1437., ali je završen dva mjeseca ranije. Tada je della Cava nastavio graditi Veliku i Malu česmu unutar gradskih zidina. Inače, kuriozitet ugovora o gradnji vodovoda su dvije odredbe- jedna koja govori o tome da voda ne smije biti privatizirana odnosno da mora biti javno dobro te odredba da količina vode koja bude ulazila u sustav vodovoda u Šumetu mora biti jednaka količini vode na krajnjoj točki – u Gradu.
Kanalizacija ispod stare gradske jezgre
Grad Dubrovnik i Vodovod Dubrovnik očistili su početkom 2019. godine kanal mješovite odvodnje u povijesnoj jezgri, koji se proteže ispod Straduna u dužini od 30 metara. Situacija prije početka radova bila je porazna. Začepljenost kanala masnoćama na određenim dionicama bila je gotovo stopostotna. Posebno loše stanje bilo je na dionici kod Orlandovog stupa, koja je sada očišćena. Naime, kod velikih kiša ovaj kanal nije mogao apsorbirati padaline zbog popunjenosti taloga na visini od četiri petine kanala, u kojem je na dijelovima bilo samo pet centimetara slobodnog prostora. Izgled kanala vidljiv je na snimci ispod.
